уторак, 2. септембар 2014.

Ekskluzivno

Ekskluzivna irelevantnost
ekskluzivni izveštaj,
ekskluzivni snimak,
ekskluzivan obrt,
ekskluzivna vest,
ekskluzivan video,
ekskluzivne fotografije,
ekskluzivno zavirivanje u špajz,
ekskluzivno manipulisanje,
ekskluzivno izvrtanje,
ekskluzivna laž,
ekskluzivni šund,
ekskluzivna nemarnost,
ekskluzivno narušavanje,
ekskluzivno zataškavanje,
ekskluzivno planiranje,
ekskluzivna nezainteresovanost,
ekskluzivna letargija,
ekskluzivno vređanje inteligencije,
ekskluzivno skakanje po ganglijama,
ekskluzivna otupelost.





MM


source: electronicfresh.com

понедељак, 1. септембар 2014.

Kobasice i samoposluga

Ili ćutim ili ne zaklapam. Sredina ne postoji. Mreža za mikroblogovanje, izaziva u meni smeh svakodnevno, dok čitam 160 karaktera mlakih misli, filozofiranja, revolta, potpunih gluposti ili vređanja. Stošezdeset karaktera je malo. Beskonačni elektronski papir je sasvim dovoljan. LOL.
Neko je zadužen za nadgledanje nepravilnosti rada nuklearnog reaktora (U ovom slučaju nije Homer Simpson), a neko da slučajno uvidi nepravilnost pojavljivanja virtuelnih, tekstualnih izjava. Nisu to nepravilnosti, već neka neočekivana sinhronizovanost. Negativno gunđanje se pretvara u pozitivno veličanje određenih proizvoda i lanaca radnji. Samo je bilo pitanje vremena kada će početi iskorišćavanje i jedne i druge strane. Korist i za jedne i za druge. A nama, koje je sramota da prose po internetima, biće jedino žao. Nekome zbog kilo kobasica, nekome zbog paket aranžmana. 






















MM

source: facebook.com




понедељак, 21. јул 2014.

Tačka topljenja

Ovaj trenutak, baš sada, e, to je tačka topljenja.
Svi smo proklinjali zimu i onaj vetar, došlo je ovo tzv. leto i više je neka dosadna omorina nego što je vrućina.
Volim vrućinštinu, neka svakog dana bude 47 stepeni. Neka se topi sve i neka se zaglavljuju štikle u asfalt, neka smrde istopljene kese i neka se kotrljaju lubenice. Sve to volim. I kada se slivaju niz guzicu hektolitri znoja i kad mi je kosa mokra, ali samo da omorina nije.
Najveći državni neprijatelj je promaja, moj najveći neprijatelj je omorina.
Osećaj stenčuge na ramenima, pospanosti i besa, kombinuje se u meni od ovog nedefinisanog atmosferskog stanja.
Naravno da u tom bućkurišu besa ima najviše, koji eskalira kada uletim u neklimatizovanu gradsko-saobraćajnu konzervu.
Najžalije mi je što nisam snimila kako jedinka spomenutog prevoza, juri Brankovom, puna autobuskih guma.
Čekam kišu i želim da mi splasne ova omorinska naduvenost oveće babuške, konstantnim stiskanjem refresh-a dok osmatram višesatnu prognozu.
Klima na 16 pa da srdačno dočekam išjas, lumbago, reumu i spondiozu, onako đuture.
Prozor se ne otvara, komarci se grupisali, soba se pretvorila u saunu, omanji uređaji glume grejalice.
Friz umesto kulera za komp, nosim se mišlju, ponovo.
Kad pomislim na leto, zaboravim na omorinu, nekako, pa se iznova nerviram kada se eto tako, zamisli, prosto i neočekivano, pojavi. Je l' to bila kapljica kiše ili piša klima iz šlogiranog creva sa sprata iznad?




MM


source: http://chachaneen.blogspot.com/2011_07_01_archive.html




уторак, 24. јун 2014.

Nasilna finoća

Neočekivan splet okolnosti nagoni biće da se verbaalno i kodeksno neprihvatljivo ponese prema drugom ili grupi bića. Sve te sumanute psovke i kreativnost u njihovom sklepanju, često su odlika samog pojedinca. Zahvaljujući internetima postaju deo folklora lošeg kolokvijalnog govora. Od malena te driblaju da nije lepo psovati, ali nekad je to jače od tebe. Pokupiš kao sunđer sočnu, psovačku sintagmu, koja je proizvedena baš zbog ustručavanja najdražih roditelja. Nakupi se to usled ustručavanja. I tako se upoznaš sa psovkom, iako ne znaš njenu tačnu konotaciju. Već napomenuh da nije lepo psovati. Nisi prost ako odalamiš koji nedolični epitet u određenom momentu. Neke situacije jednostavno zaslužuju da budu propraćene nekim od poznatih, neuglađenih skupova fonema. Život u poremećenom sistemu vrednosti danas donosi vrsne oratore koji dižu vlastite spomenike po moralnom dnu. Frljamo svim mogućim izmima dok se valjamo u mulju sopstvenoh shvatanja. Prazilukovski elitizam najšire kategorije udružen sa klišeima i frazama u govoru, koji stvara podsmeh umesto otmenosti. Duboki nakloni glupostima koji proističu iz oštrih pera novopečenih pisakarala i pretvaraju se u rekla (da bi) kazala, nailaze na odobravanje samo kod povodljivih sledbenika. Volim to nasilno pribegavanje snobizmu. Komedija u centru tragedije sa eksplozijom na kraju. Veštačka finoća nestaje kada se nađu u specifičnom trenutku. A do tada fantazmični organizam zaliva i gaji uštogljenost. Bolje psovka nego čir. Jebi ga.






















MM
image source: www.slacktory.com







понедељак, 23. јун 2014.

Aranžman statue

Stisnute stepene koji se kriju iza vetrova i oblaka ne prihvatam kao letnje. Leto nije tu ako nema preko 30. Prijatnost nije rezervisana za ovo godišnje doba. Dok štikla ne upadne u asfalt ili dok ne nagazim gumu koja spaja šine i upadne mi papuča, dok pretrčavam na divljaka ulicu, to nije to. Kada se udaviš u pazušnim autobuskim otrovima, tada znaš da je leto tu. Period kada ideš non stop peške. Bolje biti znojav sam, nego znojav sa još 278 ljudi u užarenoj konzervi. Najkraći period u godini kada imaš dve krpe zalepljene za sebe i lepo je. To je ujedno i najkraći period u godini kada se najviše vežba. Svi se uzurpiraju jer aranžman kreće za dve nedelje, iako su ga uplatili još na sajmu turizma. Koncentracija sagorevača sala se povećava po zatvorenim i otvorenim prostorima, u nadi da će se meseci, bolje reći godine, gutanja industrijski obrađene, najbrže i genetski modifikovane hrane pretvoriti u mermerne delove tela. Vežbaćemo, kolabiraćemo, cedićemo se po pločicama, linoleumima, laminatima, betonima, tartanima. Savest je smirena. Retki su oni koji će po završetku aranžmana ponovo pomeriti kraljevske i odmorne pozadine i nastaviti gde je stao/la dve nedelje pre početka aranžaman. Organizam je srećan i zahvalan što je pokrenut, ali često samo zagolican od njegovog vlasnika. Zdravlje u kesi, u plastičnom šejkeru, časopisi, instagram fit ludilo, sponzori opreme i grebači o istu, kvazi poznati stomaci do kolena motivišu ljude da se uključe u gradske manifestacije zdravog života, a verovatno u životu nije potrčao, je opterećujuće za onoga ko nema naviku da vežba. Telesno leto je cele godine, samo ako jedinka to želi. Retkost. Danas.




























MM


image source: 8images.wordpress.com








петак, 18. април 2014.

Pakleno krcato!


Mislim da svaki korisnik društvenih mreža poseduje nekog favorita među njima. Sudaranje prepunjenih foto-albuma sa mlakim mislima kako korisnika tako i maznutih citata, refrena, simbola, prožimaju se kroz sve mreže. Danas su posebno zanimljivi ovi posni komentari, statusi, tvitovi i jajogrami. Jedva čekam nedelju, jajne umotvorine će tada zaista kulminirati i onda ćemo biti mirni godinu dana od jajošivdžija. Poseban krug pakla za njih. 

Religiozno-patriotska većina koja dva dana u godini prati običaje, a ostatak godine im se duhovnost svodi na modnu domišljatost u vidu ručno-vratne brojanice. Kupili ih jer im pripala muka negde usput, a kraj puta putokaz (eno, iju, gle) Studenica, Žiča, Sopoćani, ajd' da skoknemo i obnovimo okađene čovorove. Ovi što poste najviše i kukaju, pola dana prespavaju i trebalo bi još pola dana da izdele na nekoliko celina i pozabave se ishranom. Ne, to se pretvorilo u celodnevno kukanje, jao jede mi se ovo jede mi se ono. A kada ih pitaš zbog čega poste, odgovore nemaju. Poseban kruga pakla i za njih.

Interesantna kategorija su propitivači. Si postio/la? Što nisi? Valja se. Farbao/la jaja? Što nisi? Zanimljivo je to. Ne i Ne. Poseban krug pakla i za njih.

Jaja. Svih boja, šara, A,B,S klasa, domaća, ukradena, polupana, nakrivo nasađena. Jaja na sve strane. Mreže su pale od šarača, sjaja slanine i saveta kako najbolje oslikati jaja. Kvantna fizika je ništa u odnosu na perfektno ofarbano jaje. Najlon čarape se skupljaju još od prošle godine. Komšinice se jutros pobiše oko deteline ispred zgrade. Jaje najslikanija namirnica u naredna tri dana. Videh danas šimšir okićen jajima. Nešto kao jajna nova godina. Jaja na sniženju. Poseban krug pakla i za njih.

Postoje i oni koji bez obzira na praznik, ili dan u godini, još uvek ne razlikuju jer i jel. Toliko se drobi o tome po svim mrežama. Svako od nas među prijateljima ima nekog dežurnog naci-gramatičara koji je uvek tu da ispravi grešku, naročito kada je velika koncentracija izjava u pitanju. Dešava se najčešće za vreme praznika. Mada, nikada se ne zna gde i kada će gramatičar da udari. Poseban krug pakla i za jedne i za druge. Ne mogu da dele krug, pa poubijaće se.

Oni koji ne kapiraju reference stvaranja krugova i odakle je sve to krenulo, nego prave krugove, jer su kao načuli  nešto. Poseban krug pakla i za njih.





















MM

image source: www.adlip.com/

четвртак, 17. април 2014.

Kriza identiteta ceđenog soka

U ovom gradu postoji jednocifren broj mesta gde vam neće podvaliti industrijski sok sledeći sa pulpom umesto ceđene pomoirandže. Ah, često ću izabrati voćke u tečnom stanju od bilo kojih čoko/krem/karamel/badem/moka/late/dabldač/ćino smicalica. Iako neke od pomenutih, zaista volim. Voćnih pit stopova je malo, a taj jedan vredan pomena, se preselio sa relativno fensi lokacije, u ulicu u koju nikada ne zalazim. Ne postoji valjan razlog, osim što je to zaista mesto gde se stereotipi gube i postaju istina, bez trunke generalizacije, samo sušta realnost. 
Noge su krenule da otkazuju, a nepce je poželelo tečnu voćku, to je znak da je vreme u posetu oazi, gde plod postaje tečnost. Neočekivanost oaznog preseljenja dovela je do tabananja nizbrdo sve do novog voćkastog kutka. Odbojnost se javila sa saznanjem gde se moj omiljeni kafićni sokovnik nalazi. Apsolutni kontrast u okolini, gde očekuješ kotrljanje silikonskih lopti asfaltom. Bez ikakvog preterivanja, brda i brda plastike, bulevarske mode, očajnih žena, škembavih muškaraca, letećih novčanika, paćota na čičak. 
Istrpeću navednu atmosferu zarad  20 gutljaja i napraviću auto-nogama polukružno i nestati iz stilskog beznađa. 
Interesantno je da, s kim si takav si, u ovom slučaju zaista je uticalo na ovaj simpatični loklačić. 
Nadusanost osoblja, i ne razumem teleći pogledi, zaista su oslikavali suštinu te ulice. Ne očekujem dvorske usluge, očekujem normalnost osobe sa druge strane pulta. Ako želim da razmislim, razmisliću. Coktanje i prevrtanje očima, cupkanje, vrtenje, i gledanje prodorno, ne dolazi u obzir. Koja je tvoja svrha, ako ne umeš da mi odgovoriš na prosto pitanje? Ovo sve bi završilo u knjizi utisaka, da je bila tamo. Ali, simptomatična je pojava da upravo takva dvolična mesta imaju tendenciju da zature svesku sa komentarima. 
Vratiću se ponovo na to mesto, ponovo ću birati napitak, ponovo ću tražiti knjigu utisaka, ali identitet radnje više nikada neće biti isti. Lokacija je često presudna da se digne nos.
To nije jedino mesto gde je nadobudnost glavna esencija. Što si bliže dotičnoj ulici, to je veća šansa da se susretneš sa arogantnošću osoblja bilo kakvog ambijenta. Od samoposluge, do konceptualne radnje, iritantnost je gradacijski poređana.



















MM

image source: eatinginbed.com