Uvredi me

Grad u kome živim je specifičan. Sve je veći. Postaje tesan. Pućiće, osećam, kao mehur od deterdženta. Sve je više onih koji ovde žive pet dana u nedelji, koji su otišli, koji se vraćaju kada im dosade neki uređeniji sistemi. Baba kaže: kada bi sve bilo potaman, život ne bi bio zanimljiv. Isto je i sa ljudima, kada bismo svi bili isti, ne bi bilo zanimljivo. Svakim danom sve više verujem u to, a naročito kad me drzne u živac nebitna jedinka koja smatra da je njen stav relevantna premisa. 

U ovoj zemlji se teško živi, i toga smo svesni od malena. Svaka nova generacija ima spoznaju o životnoj teskobi od najranijeg doba. Svrstavam se i dalje u tu mlade i iako stojim na ivici i dalje se borim zajedno sa svojom generacijom da počnemo da živimo od sopstvenog hleba.

Jedna diploma, druga, često i treća nisu dovoljne da se obraduješ jednom mesečno sate rada pretvorene u štrokavu vrednosnu hartiju. Što više dokaza znanja imaš, to imaš manje šansi da postaneš zaposlen/a građanin/ka. 

Kreativnost individue uvek je dolazaila do izražaja. Upravo one besposlene jedinke pokušavaju da tu mogućnost izraze na razne načine. Kreativnost postaje zaposlenje, kratkoročno ili dugoročno, mnogi faktori se tu kolju. 

Društvene mreže su pravo mesto gde na kreativnost može da se nabasa. Publika je velika, a svako će pronaći nešto interesantno za sebe. Jedan od takvih društveno-mrežnih fenomena je i dizajn nakita. 

Konotacija koju posedujem kada izgovorim tu sintagmu jeste u vezi sa plemenitim metalima ili neki gabaritni modni dodaci. Realnost je takva da se ćešće odnosi na šverc đinđuva iz kineskog tržnog centra ili  kopiranje jedinstvenih ideja pojedinaca. 

Uniformisanost i neželja džidža konzumenata sa ovih prostora zasniva se na neeksperimentisanju i otkrivanju svoje jedinstvenosti. Svi želimo isto i svi imamo isto.

Velika većina onih koji se bave ovakvom vrstom rada su najčešće oni koji su nezaposleni.

Ciljna grupa je jako dobra, ali afiniteti potršača se svode na 85% budimo klonirani i 15% želim nešto što nema ceo grad. 

Sa druge strane, prezasićenost upravo ovim sadržajima na društvenim mrežama, počinje da izaziva bes kod pojedinaca, koji nastoje da vređaju te iste na drugim društvenim mrežama. 

Čemu to? - zapitam se ponekad naivno. 

Stoke će uvek biti koji će pljuvati po nečijem radu.

Đinđuva ima mnogo, ali isto tako ima mnogo i šanera, sumanutih stranica koje se preprodaju, a broju gradskih dj-eva je nemoguće ući u trag. Odjednom svi vrte ploče, miksuju svakodnevno i svi su sve suva muzička elita. 

Ako imaš ideju, napravi nešto, uradi nešto, realizuj to, šta god da je. Neko će videti smisao u tome, a neko ne, jer da je drugačije ne bi bilo zanimljivo.

Ogist Roden / Mislilac

MM

image source: AP

pms ,,ostani mršav'' mafini

Došao je i taj period u mesecu. Pms ubija svu živost u ženskom biću. Koža je katastrofalna, a apetit abnormalan. Pojavi se poneka jedinka koja kaže da ne pati od prežderavanja u tom periodu. Laž. Beskrupolozna. Apsolutna. To je onaj period kada jedeš i što voliš  i ono što u životu ne bi pomislila. Kombinacije se razlikuju u zavisnosti od frižidernog kapaciteta i varijeteta namirnica. Kulinarski užasi nastaju za par sekundi, i to nije kliše, to je žena transformisana u mećavu-provaliju-usisivač za prehranu svog hormonalnog napada. Svakog meseca kažem, nećeš vala ovog puta tasmanijski đavo da postaneš vrteći se po kuhinji, nego lepo pribegni alternativi. Hraniš se zdravo (u meni se smeje neki haotični nemir, jer zavisi šta je za koga vizija zdravog, o tome bih morala posebno da se pozabavim, papir će trpeti, makar i ovaj elektronski) pa hajde i tih nekoliko dana budi normalna. Namirnice nisu problem, ali kombinacije su pogubne, barem što se tiče ove što kucka ovo, a i dalje plaća krvavo na rate. Senf i džem, nikakav problem, ali kad utroba jaukne, tada nastaje kolaps. Kuhinja nije mesto zadržavanja, to je samo još jedna prostorija gde se nalazi povrće, voće, riba, voda, bademi, nikakvo kampovanje u njoj ne dolazi u obzir. Rasplinavim se tako i ja jednom u životu i kao napraviću mafine. Sreća je neviđena, uspeli iz prvog, kuhinja nije eksplodirala, ova ženska ponosna. Nov pleh i 12 jama se sijaju i čekaju da ubacim fil za moje pms ostani mršav mafine. Sam naziv ne obećava rapsodiju krema, i lave čokolde u središtu testaste tvorevine. Nema mrvica, i krtih čokoladnih zajebancija na vrhu. Nema tamblerovskih i pinterestovskih fotki, nema ničega od normalnog, feminiziranog mafina. Mafin je smešan. Ovaj mafin  u odnosu na taj stereotipmni, nije atraktivan, načičkan je povrćem, začinima, alternativnim brašnima, zrnevljem, mekinjama i spreman je da postane zamena upravo glupostima koje ti demonski disbalansi u nama traže. Prelep. Pms mafin tura gotova. Ne dimi se ništa. Po ugledu na iskusne korisnike/ce rerni  nož zaboden u sredinu, a na nožu ništa. Gotovi. Osmeh. Alavost u pogledu. Rukavicama vadim 200 stepeni vreo oblak. Jedan veliki probni griz alave stavnovnice Venere instant mafinarke. Jezik opečen na semenku, jer to je (moj) mafin i ukusan je. Prokleto zrno golice je bilo prevruće. Danas, jezik i dalje bridi. Mafina više nema. Pms je i dalje tu. Čekam da se upali crveno. 

MM

Image source: http://www.anjasfood4thought.com

Grebatori

Na početku ću odmah konstatovati, danas se poklonu u zube gleda. Sav taj materijalizam nas je uzeo pod svoje, i sve više nas steže. Ali, donekle smo i sami krivi za takvo stanje. Sitnica više nije dovoljna i svaki poklon se upoređuje sa prethodnim. Ono što si ti poklonio upoređuje sa onim što si dobio i obrnuto.

Svrstaću se u onu manjinu koja ne želi poklon i nekad joj bude neprijatno kada išta dobije. Ali zato volim da poklanjam. I da kupim, i da osmislim, i da napravim, pa onda tek zamotam i dam. Mašna i papir su uvek spremni, ali često drugačiji od onih gotovih, kupljenih, dosadnih, sjajnih, šuškavih, u koje su uvijali čokolade nekad u C marketu. Najodvratniji papir ikada. Celofan. Folija. Šta li je? I dalje postoji, u knjižarama, u vidu dugačkih štapova, na pola, pa urolano, pa zalepljeno seleotejpom, pa onda noktom guliš onaj reckavi početak, pa se taj isti početak pocepa, pa onda opet guliš, pa kad konačno skineš selotejp skine se i boja sa tog metalik celofana i onda na sredini rolne nemaš boju, nego se providi, a tebi treba 3/4 papira. Mašna mora da postoji na poklonu, ona je važnija od poklona. Mašna je tačka. Čudna, od trake, papira, trske, žičana, improvizovana, mašna je tu, makar kada ja zamotavam poklon.

Proces pakovanja je morao da dobije omanji, potpuno nevažan, omaž u ovom tekstu.

Proces pakovanja je nezasluženo ovde.

Proces pakovanja će možda dobiti sopstveni blog post.

Nočekivani obrt nastaje kada odneseš poklon. Postoje ljudi kojima se zaista dopadne dobijena kutija i njen sadržaj, ali ne umeju to da cene. Isto se dešava i sa onim popularnim guru ženskama koje žele saradnju sa svima, jer im utiče na internet saobraćaj. Poklon – saradnja. Sve sama kompetentnost, a osnovna kultura da je prošla pored njih, ne bi je konstatovale. Posebna grupacija (najčešće žena), koje bi dupe prodale na društvenim mrežama, samo da nešto dobiju za džabe. U stanju su da te kuju u zvezde, iako nisi to zaslužio, samo da bi se ogrebale za neki odevni predmet, preždereavanje, ili kućni aparat. U svemu tome jadnost dostižu u menšnovanju po internetima, ali samo ukoliko je u pitanju neki opak brend. Mreže se ore hvalospevima, a najviše klišeima samoproklamovanih novinarki, jer drugačije ne umeju. Svakodnevno se duboko klanjaju pojedincima koji ne vrede, u tolikoj meri da im preti lumbago, išjas, a i spondiloza. Šteta je što relevantnost nemaju, pa sopstveni afinitet i prijateljske veze diktiraju njihove presmešne ode. Postoje izuzeci, ali bagra preovladava. Šteta je što se novonastala zanimanja uzdižu na nivo divljenja glupostima, gde blog vrišti: ,,izvini, drži me za pertle da se dovoljno dobro smestim?''

Načine kombinovanja i uklapanja dotičnih ne bi trebalo osporavati, jer su individualna stvar, ali načine poslovanja bi trebalo prokomentarisati. Najveća glupost je davanje prostora tim personama na određenim skupovima, gde elaboriraju jedan njihv dosadan dan kada su odlučile da kliknu na sign up. Možda je ta odluka za nekoga apsolutna nepoznanica, ali velika većina prisutnih je nadam se svesna gluposti koje slušaju. O da, upravo te ličnosti poklonu u zube itekako gledaju, itekako menjaju mišljenja i nikakvi su preduzetnici. A slučajno dobijene mogućnosti im dozvoljavaju drugačije. Više se ceni ta korejska tekstilna industrija i kineski fejsbuk šverc od jedinstvenog truda i ideje. Nekad je lakše reći ne. U grebatorskom smislu, nikad.

MM

image source: tumblr.com

Februar & Kapitalizam

Salve srca i crvenih nijansi u svakom budžaku grada. Onaj mali odapinje strele u svim pravcima i samo čekam da ga pronađem i u tek otvorenom, tetrapaku jogurta. Izlozi ponovo ispunjeni znakom procentam, ali sitnim slovima dole piše ,,samo za zaljubljene''. To je onaj dan u mesecu februaru kada možeš i džabe kolač da proždrneš, ako povedeš svoju drugu, neću reći bolju, polovinu. Ne, nikada neću prihvatiti tu glupost od praznika, koji je stvoren da se izmame pare za kupovinu medveda i koještarija koje su crvene boje. Ne, niste romantični ako idete na ,,dejt'' na taj izmišljeni dan. Ne, niste interesantni sa statusima u kojima čestitate taj praznik. Ne, nema ničega lepog u tome. Monopolisti trljaju ruke svake godine sve više i svaki put pridaju sve veći značaj. Prezasićnost je dovela i do mrzitelja ovog dana, čak i ako je zaljubljen. Generalizovaću i rećiću da svi ti poklon manijaci, ne kupuju ništa drugoj osobi tokom cele godine, ali naravno to nije tako. Bilo kako bilo, struje su podeljene, na one u kojima kulja bes, i na one euforične. Nešto kao Nova godina u sred februara. To je onaj dan kada sve vrišti od ljubavi. Namerno.

___________________________

February & Capitalism

Too much hearts and red coloured tones in every corner of the town. That little guy is shooting arrows  in every directions. I wait to find him in this yogurt I've just opened. Windows of shops are again filled up with that percent sign, but somewhere in the corner with it is written with small letters that discount only works for couples. That is the day in February when you can even grab a free cake if you bring your other, I won't say better, half with you. No, I'd never accept that stupid holiday, which is made up to take the money from you for fluffy bears and other reddish nonsense. No, you're not romantic if you have a date on that day. No, you're not interesting with all statuses where you greet this holiday. There is no beauty in it. All that glut made a serious number of  Valentine's haters. I'd allowed myself to generalize and say that those gift maniacs buy something for those who love only on that day. But of course it is not like that. Anyway, this day divided people on two side, those who are furious, and those who are euphoric about it. Something like New Year in the middle of the February. That is the day when everything screams from love. On purpose.

MM

image source: facebook.com

Svećice

Nisam gasila svećice skoro dvadeset godina. Ponekad poželim da ih onako sve pojedinačno popalim i oduvam punim kapacitetom pluća. Kako je krenulo, počeće da padaju sa glazure, jer ih je sve više. One svećice u obliku broja su interesantne samo za prvi rodjendan. Ono kao veliki kec na sred torte, kojeg se ni ne sećaš, nego gledaš neke sad već četvrt veka stare fotke i znaš da je bila crvene boje. Nisam ih ni ove godine gasila.
Radujem se torti i alkoholnom filu, koji je nastao mojom modifikacijom recepta, pod izgovorom ,,kore su suve''. Ali tortu ne jedem. Samo liznem varjaču dok filujem. Zovem goste da ih napijem.
Ne radujem se rođendanu, nema euforije, samo omanja panika.
To je dan u godini kada uvek pada sneg, makar prethodnog grejalo sunce i bilo 15 stepeni. Ne vredi. Uvek pada. U vidu perja, stiropora, ledenih kuglica, suv, mokar ili susnežica, on uvek pada. Pomislim ove godine neće, ali iznenadio me rodjendanski sneg ko putare u januaru.
Poneka poruka, poneki poziv, šetnja i jedno čokoladno parče, čisto da narušim pretrčane kilometre i hiljade serija po hiljadu ponavljanja nezamislivih vežbi.
Još deset minuta i 365 dana me deli do sledećeg.
Grtalica ore autoput.
I dalje pada sneg.



-----------------------------


Candles




I haven't blown the candles for at least twenty years. Sometimes I wish light them all up individually and blew them with full lung capacity. There are more and more of them, falling off the glaze is inevitable. Those number-shaped candles are only interesting if you are celebrating the first birthday. Something like huge number one in the middle of the cake, which you don't even remember, but you are looking some (now already 25 years old) photos, and only thing you know that it was red. I haven't  blown them this year.
I am looking forward to cake and it's alcohol filled crust, which was created by my modification of recipe with a excuse ,,the crusts are always dry". But I don't eat cake. I just lick the scoop while I am coating the crust with filling. I invite the guests to get them drunk.
I am not fuzzing about birthday, no euphoria, just a dash of panic.
It is a day of year when snow always falls, even though sun was shinning yesterday and it was 15 degrees, the snow will fall. Always falls. Like a feathers, or styrofoam, icy pellets, dry, wet or sleet it will always fall. I thought that this year won't fall, but it surprised me like the snowblowers are surprised with January snow.
Some message, some call, a walk and one chocolate slice, just to interrupt all the miles I had run and thousands repeats of unthinkable workouts I did.
Ten more minutes and 365 more days remain until i add another candle.
Snowblower plows the highway.
Snow is still falling.

MM


image source: tumblr.com

new year

   Happy New Year!!

Ovo (ni)je još jedna lančana poruka

Najomraženija pojava među sms porukama, e-mailovima, privatnim porukama na društevnim mrežama, statusima, tvitovima, a od relativno skoro i po aplikacijama. Nešto što donosi nesreću, ukoliko se opsesivno ne pošalje određenom broju prijatelja. Nešto što deli sve korisnike na one koji histerično šalju sadržaj i na one koji hladnokrvno u mislima ubijaju one koje su ih poslali.

Desiće ti se nereća u roku od odmah, budeš li mi poslao-la, još jedan ovaj visokointeligentni sadržaj. Uspešno izbegavajući ove sadržaje godinama, lančanu glupost je stigla i do mene. Ne, ovo ne znači da sam prihvatila postojanje lančanih, teških, srceparajućih priča koje se završavaju ultimatumom. Naleteh na sasvim simpatične odgovore na pitanja, čiji je cilj zabava i naravno da podeliš sa još par prijatelja. Hm, vrlo verovatno, ne. Dvadestak pitanja sa svesnim davanjem bizarnih odgovora, pod kontrolom sopstvenih muzičkih izbora. Evo o čemu se radi (sa mojim odgovorima):

  

______________________

Not Another Chain Message

The most hateful thing among txt messages, e/mails, private messages on social networks, tweets, an recently among phone applications. Something that brings you a bad luck if it hasn't obsessively sent to strictly determined number of friends. Something that divides all users on those who believe in it and those who cold-blooded kill senders in their minds. I mean if u send me this highly-intelligent content ever again, bad luck will happen immediately.For years I successfully avoided these contents, but recently chain stupidity appeared in my virtual surroundings. This doesn't mean that I accepted the existence these chain, hard to manage, heart-breaking stories that ends up with an ultimatum. I saw some quietly interesting answers to some questions. The goal is to have fun, and of course to share it with some friends. Hm, probably not. About twenty questions with consciously giving bizzare answers, and everything under control your taste of music.This is what is all about (with my answers):

1. Put your mp3 (mp4, I pod, music player or whatever) on shuffle

2. For each question, press the next button to get your answer

3. YOU MUST WRITE THAT SONG NAME NO MATTER HOW SILLY IT SOUNDS!

4. Do your own, tag at least 5 people - um, no.

1. WHAT IS YOUR MOTO?

Love song

2. WHAT DO YOUR FRIENDS THINK OF YOU?

Ashes to ashes

3. WHAT DO YOU THINK ABOUT VERY OFTEN?

The pretender

4. WHAT IS 2+2?

It's no good

5. WHAT DO YOU THINK OF YOUR BEST FRIEND?

Crystal

6. WHAT DO YOU THINK ABOUT THE PERSON YOU LIKE?

Corrupt.

7. WHAT IS YOUR LIFE STORY?

Destroy everything you touch

8. WHAT DO YOU WANT TO BE WHEN YOU GROW UP?

Fly away

9. WHAT DO YOU THINK WHEN YOU SEE THE PERSON YOU LIKE?

Secret to the end

10. WHAT DO YOUR PARENTS THINK OF YOU?

Why'd u always call me when you high?

11. WHAT WILL YOU DANCE TO AT YOUR WEDDING?

Blue monday

12. WHAT WILL THEY PLAY AT YOUR FUNERAL?

Psycho killer

13.WHAT IS YOUR HOBBY/INTEREST?

Karmacoma

14. WHAT IS YOUR BIGGEST SECRET?

Epic

15. WHAT DO YOU THINK OF YOUR FRIENDS?

Unthinkable

16. WHAT IS THE WORST THING THAT COULD HAPPEN?

Turning tables

17. HOW WILL YOU DIE?

The pain that i am used to

18. WHAT IS THE ONE THING YOU WILL REGRET?

Closer

19. IF YOU COULD GO BACK IN TIME, WHAT WOULD YOU CHANGE?

World in my eyes

20. WHAT HURTS RIGHT NOW?

So, into you

Došla, videla, pobedila. Glupost. Ali, smešna.

Came, Saw, Conquered. Stupidity. But fun one.

MM

image source: http://wafflesatnoon.com/